Po drugi put: srdačno dobrodošli na ulazu u Reeperbahn, koji je ovdje nastao 1626. godine. Te je godine dovršeno preseljenje užara iz Eichholza (u današnjem Neustadtu) na područje izvan gradskih vrata. Nije zabilježeno kada je i kako točno počelo – sigurno je da se od tada konopljarska užad hamburške kvalitete proizvodila u St. Pauliju.
Prije četiri stoljeća Reeperbahn nije bila ulica, nego područje na kojem su brodograditelji užadi imali svoje pogone: duge staze na kojima su se, uz potporu u pravilnim razmacima, snopovi konoplje upredali u užad – duljine i do 200 metara. Kako bi se svladala težina takvog brodskog užadnog sustava, na jednoj je stazi radilo do devet obrtnika – najmanje su bila potrebna dvojica.
Između staza (bilo ih je deset) nalazili su se drvoredi čije su krošnje štitile obrtnike i njihove proizvode od vremenskih nepogoda. U početku su to bili brzo rastući poljski brijestovi, koje su u 19. stoljeću zamijenile lipe nakon što su francuske trupe 1814. zapalile staze u obrambene svrhe.
Na sjevernoj strani područje užara protezalo se sve do današnje ulice Simon-von-Utrecht-Straße, gdje se od 1605. godine, dakle u vrijeme užara, nalazila bolnica za oboljele od kuge s pripadajućim vrtovima. Na zapadu su se staze nalazile prije današnje ulice Hamburger Berg – a na jugu ih je omeđivala cesta koja je povezivala Hamburg s danskim Altonom (više o tome na postajama Hamburger Berg i Nobistor).
Tom se seoskom cestom, koja se do 1899. još zvala „Lange Reihe“, više od dvjesto godina truckala ručna kolica i konjske kočije između hamburškog Millerntora i altonskog Nobistora – sve dok se od 1820-ih nije razvila u onu dobro posjećenu zabavnu četvrt koju danas poznajemo kao Reeperbahn.
Nastavite u Seilerstraße 42 (školski muzej)
Subota
Danas