Sjevernu granicu područja Reepschläger-Hofa činilo je zemljište Pesthofa, koji je 1606. iz sigurnosnih razloga premješten iz gusto izgrađenoga grada. Ovdje su bili dovoljno daleko od Hamburga, a imali su i dovoljno prostora za prostrane vrtove, povrtnjake, voćnjake i pašnjake, pa se bolnica mogla sama opskrbljivati. Imala je vlastitu pekarnicu, staje za stoku, skladišta zaliha i ljekarnu. Od 1758. Pesthof je čak imao i vlastiti cjevovod za pitku vodu sa spremnikom – kao i vlastitu kapelicu, kako se bogoslužja više ne bi morala održavati na popločanom središnjem trgu ispred glavne zgrade.
Ustanova je istodobno bila bolnica, ubožnica i dom za stare i osobe s invaliditetom. Svaka je skupina imala vlastitu dvoranu, a oni koji su si to mogli priuštiti na raspolaganju su imali i vlastitu malu sobu. Prehrana je bila dobra: na jelovniku su redovito bili voće, povrće, pa čak i meso, a uz to se služilo razrijeđeno pivo.
Oko 900 ljudi ovdje je dobivalo skrb i/ili živjelo u bolničkom krugu (kako se Pesthof nazivao od 18. stoljeća), među njima i osoblje: „Speisemeister”, koji je ujedno bio i kirurg, a njegova je supruga nadzirala podjelu hrane i njegu bolesnika. Tu su bili i učitelj, pekar te glasnik koji je obavljao poslove izvan ustanove, jer se Pesthof nije mogao slobodno ni napustiti ni posjetiti. To su sprječavali čuvar i posebna vrata Pesthofa, koja su se zaključavala u isto vrijeme kad i Millerntor.
Godine 1814. Francuzi su bolnicu spalili. Godine 1843. na jugozapadnom uglu nekadašnjeg područja Pesthofa izgrađena je zgrada (nekadašnje) Izraelske bolnice (vidi i postaju 4), u kojoj se danas nalazi Jobcenter.
O Izraelskoj bolnici vidi i: https://www.dasjuedischehamburg.de/inhalt/israelitisches-krankenhaus)