Ako prijeđete Davidstraße na istok, započinje veseli pločnik St. Pauli na Spielbudenplatz. Ovdje, na velikim i malim binama, ima kazališta i operete, kabaret, voskane figure, mjuzikl i klubove s glazbom svih vrsta za sve.
Od kraja 18. stoljeća ovo je mjesto zabave. Tada su zabavljači u drvenim sajamskim kolibama pokazivali svoje senzacije, bilo je kobasica i piva, divlje životinje i Kasperl-teatar. Ove veselje, „porodici prikladne“ zabave konačno su dale kvartu oko Spielbudenplatz naziv „St. Lustig“.
Sve vrste robe mogle su se ovdje kupovati – po znatno povoljnijoj predgrađskoj cijeni nego u trgovinama Hamburga, jer je: do 1888. Millerntor bio carinska granica i roba koja bi otprilike iz St. Paulija uvozila u grad bila bi oporezovana. Ako biste je prodavali izvan Millerntora, dodatak bi se ne primjenjivao.
Tko su bili vaši prethodnici na Spielbudenplatzu prije dva stoljeća?
„Skromni seljaci, mornari, rukotvorci i služavke, koji su u ovim dućanima nalazili jeftiniju robu i pristojniju pažnju nego u mnogim trgovinama grada.“ (J. Heckscher: Peter Suhrs Panorama „Von Hamburg nach Altona und zurück“. Berlin, 1909. str. 74)
Oko 1840. godine kolibe su srušene i Spielbudenplatz na pragu grada Hamburga dobio je veličanstvene, masivne zgrade koje su iznajmljivali zabavljači i ugostitelji. Sa stajališta Josepha Heckschera, hamburškog učenjaka, to je pogoršanje. Godine 1909. napisao je: „Zabava čovjeka iz naroda, koju je inače nalazio za nekoliko šilinga na ulici, uništena je i sada mora svoju vrijeme za teško novce u pivnicama i uz uznemirujuću glazbu para uši.“
Subota
Danas